U ime  Predstavničkog vijeća hrvatskih ustanova i zajednice u Francuskoj (PVHUZF) – Francuske sekcije Hrvatskog svjetskog kongresa njegov predsjednik profesor emeritus Marc Gjidara, francuski pravnik hrvatskog podrijetla reagirao je na članak u novinama OUEST-FRANCE (u izdanju od 4. travnja 2025.) kojega su prenijeli i drugi mediji, a u kojem su na račun pjevača Marka Perkovića (poznatog kao Thompson) iznijeli «niz optužbi koje su istodobno klevetničke i lažljive, a preko pjevača usmjerene i na brojne ljude u Hrvatskoj, ljubitelje njegovih pjesama koje slave ljubav, domovinu, vjeru u Boga, prirodne ljepote zemlje i vrline njezinih ljudi».

PVHUZF osuđuje kampanju ocrnjivanja Hrvatske koju sustavno provode krugovi nostalgični za titoističkom Jugoslavijom, dobro ugrađeni u određene sredine u Francuskoj, stoji u priopćenju.

“Suočeni sa zlonamjernim, pa čak i nečuvenim tvrdnjama, želimo istaknuti i pojasniti činjenice o svakom zlu za koje je Marko Perković optužen. Ovaj pjevač nikada nije pozdravio “fašističkim pozdravom”, ni na pozornici ni drugdje, a ako su se takvi događaji i pojavili u publici, zaslužni su provokatori odavno poznati na ovim prostorima. Nikada nije podržavao “fašistički režim” kakav je Hrvatska proživjela u prošlosti, poput mnogih drugih europskih zemalja, uključujući Francusku. Dodajmo, za razliku od mnogih drugih zemalja Europske unije, ekstremna desnica u Hrvatskoj nije nikad polučila uspjeh na izborima.

Što se tiče “amblema” koji se vide na koncertima, oni pripadaju “fašističkom režimu” jednako onoliko koliko je francuska zastava pripadala režimu Vichyja. Poznata “šahovnica” koju populariziraju hrvatski sportaši diljem svijeta stara je stoljećima i ne pripada nikakvom režimu, bez obzira na izmjenu boja (crveno/bijelo ili bijelo/crveno). Bijelo-crvena varijanta hrvatskog grba, službena u vrijeme Austro-Ugarske i 1941. godine, bila je legalna u Titovoj Jugoslaviji.

Što se tiče pjesme «Bojna Čavoglave »  koja počinje izrazom « Za dom spremni », ona je ekvivalent francuskoj «Pjesmi partizana » ali mnogo manje nasilna. Pjesma «Bojna Čavoglave » posvećena je selu koje je ovaj pjevač s oružjem (po modelu Thompson) u ruci branio 1991. Krilatica “Za dom spremni” egistirala je i 1932. pa 1941. u modificiranoj verziji, ponovno se pojavila 1991. u početnoj verziji koju je 2001. godine legaliziralo Ministarstvo pravosuđa lijeve vlade (SDP-a, bivše komunističke partije) i koja nikada nije službeno zabranjena. Te su riječi bile na usnama hrvatskih junaka. Njezin glavni napjev popularan je od 1919. čak i u Japanu, a 2001. u Zagrebu ga je na hrvatskom jeziku otpjevao zbor japanskih akademika iz Kobea. Upravo je taj isti poklič “za dom spremni” motivirao hrvatske vojnike do te mjere da žrtvuju svoje živote, pobjedonosno braneći svoje tlo i od srpske agresije 1990-ih.

Bilo bi lijepo kad bi se OUEST-FRANCE vratio iskrenosti koja je karakterizirala njegovo izvještavanje tijekom agresorskog rata, osvajanja i etničkog čišćenja s kojim se hrvatski narod morao suočiti u nedavnoj prošlosti, umjesto ponavljanja sramotne i maštovite kampanje koja izvire iz kroatofobičnih krugova.

Predstavničko vijeće hrvatskih ustanova i zajednica u Francuskoj osuđuje kampanju ocrnjivanja Hrvatske koju sustavno provode krugovi nostalgični za titoističkom Jugoslavijom, dobro ugrađeni u određene sredine u Francuskoj», stoji uz ostalo u priopćenju Predstavničkog vijeća hrvatskih ustanova i zajednice u Francuskoj – Francuske sekcije Hrvatskog svjetskog kongresa kojeg potpisuje predsjednik Marc Gjidara.

Marc Gjidara francuski je pravnik hrvatskog podrijetla (Méricourt kraj Arrasa, 13. V. 1939). Doktorirao 1970. na sveučilištu Panthéon-Assas (Paris II), gdje radi od 1967; od 1990. redoviti profesor javnog prava na Sveučilištu u Orléansu, a od 1995. na Sveučilištu Paris II (dekan odjela u Melunu); od 2007. profesor emeritus. Pokrenuo je osnivanje poslijediplomskoga studija Sveučilišta Paris II i Sveučilišta u Zagrebu »Europski studiji« u Zagrebu (2000). Objavio je više knjiga i članaka iz područja javnog prava. Proučavao je pravne i polit. sustave zemalja istočne Europe, posebno država bivše Jugoslavije. Zajedno s M. D. Grmekom i N. Šimcem objavio je knjigu Etničko čišćenje: povijesni dokumenti o jednoj srpskoj ideologiji (Le Nettoyage ethnique: documents historiques sur une idéologie serbe, 1993), u kojoj se »etničko čišćenje« pokazuje kao metoda srpskog ekspanzionizma.

Izvor: Matica hrvatska

Autor: Smiljana Škugor-Hrnčević