Nikša Bratoš, najavljen u Večernjem listu kao megauspješni producent, aranžer, skladatelj i multiinstrumentalista koji je surađivao, i surađuje, s najvećim glazbenicima, a ponajviše onima iz Srbije, od svog jala, ljubomore i ne znam kako bi to još nazvali, okomio se na Thompsona i njegovu publiku.

Njegov komentar o Marku Perkoviću Thompsonu, kao i o njegovim obožavateljima, nije samo pun predrasuda, nego je i klasičan primjer elitističkog omalovažavanja vlastitog naroda. U svojoj izjavi pokušava se predstaviti kao moralni autoritet, ali zapravo otkriva duboko ukorijenjenu netoleranciju prema onima koji ne dijele njegov svjetonazor.

Bratoš tvrdi kako "muzika tu nije okupila ništa, nego tekstovi i svjetonazor" i to tvrdi u negativnom smislu. Pa što je glazba ako ne sredstvo izražavanja identiteta, vrijednosti i emocija naroda? Ako Thompsonove pjesme okupljaju stotine tisuća ljudi, možda bi mu umjesto prezira bilo korisno zapitati se zašto je to tako. Možda upravo zato što te pjesme diraju u srž onoga što mnogi ljudi osjećaju – pripadnost, ponos, domoljublje i žrtvu. Ako mu je to problem, problem nije u glazbi, ni u narodu, već u njegovom pogledu na njega.

Zamislite da netko s istim tonom govori o izvođačima koje dotični Bratoš podržava, tvrdeći da okupljaju ljude zbog “pogrešnog svjetonazora” – kako bi to Bratoš doživio? Ljude koji vole Thompsona svodi na slabo obrazovane mase, implicira da nisu pročitali “pravu povijesnu knjigu”. Kojom se to točno intelektualnom superiornošću razmeće da misli kako ima pravo određivati što je “prava povijest”?

Zabrinut je za školstvo i pravosuđe? U redu, tu se svi možemo složiti. Ali kad školstvo želi reformirati prema “svome svjetonazoru”, to se više ne zove reforma, nego ideološki inženjering.

U konačnici, pokušaj da obezvrijedi jednog Marka Perkovića Thompsona, ne govori ništa o Thompsonu ali puno govori o Bratošu. Ljubomora i ideološka zatvorenost loše stoje svakome, a pogotovo onima koji su nekada nešto predstavljali u glazbi, iako, koliko nam je poznato i bez obzira koliko ih je aranžirao, Nikša Bratoš nema niti jednu svoju autorsku pjesmu. Naravno, moramo spomenuti i to kako je Bratošu Thompsonova glazba savršeno odgovarala u vrijeme dok je surađivao s njim na nekim od pjesama poput E, moj narode, Opet će se gusta magla spustiti i Sude mi, a samim tim i zarađivao, a samim tim i zarađivao.

Koji je tada bio njegov svjetonazor?