Na čelu liste izvođača s najposjećenijim samostalnim koncertima u povijesti svjetske glazbene industrije – ponosno i zasluženo – našao se Marko Perković Thompson, jedini pjevač s ovih prostora koji je to postigao bez ikakvog koketiranja s ostatkom bivše države, bez pozivanja na jugonostalgiju i bez ikakvog "regionalnog bratstva i jedinstva". Samo uz ljubav Hrvata.

Dok su drugi gradili karijere na ruševinama Jugoslavije, zbrajali publiku po cijeloj bivšoj državi i godinama surfali valovima političkih kalkulacija i folklornih mješavina, Thompson je – sam, bez ikakve institucionalne pomoći, i često uz otvorenu medijsku blokadu – rasprodao koncert kakav se ne pamti.

I upravo tu leži veličina Thompsonova uspjeha. On je rekorder koji sve nadmašuje – ne samo glazbom, nego i simbolikom. Dok su drugi morali računati na širu regiju, Thompson je uspio okupiti oko pola milijuna ljudi – gotovo isključivo Hrvata – čije je povjerenje stekao pjesmom, vjerom i autentičnim domoljubljem.

U tom kontekstu, nekadašnji rekordi Bijelog dugmeta – projekta koji je bio simbol i proizvod bivše države, s glazbom koju su neki povezivali i s državnim inženjeringom – djeluju blijedo. Goran Bregović i društvo su 2005. na beogradskom Ušću, na Vidovdan, skupili 220.000 ljudi – na koncertu koji je u sebi nosio političke poruke i simboliku Vidovdana. Nije slučajno odabran datum, niti je koncert bio samo glazbeni događaj. Bio je to povratak Jugoslavije u nostalgiji, u ambalaži “bratstva i jedinstva”, još jednom pokušaju sjećanja na ono što nije uspjelo.

Thompson nema ništa od toga. Njegova karijera je čista, vođena principima, pjesmama koje nikoga ne ostavljaju ravnodušnim, i vezana isključivo za jedan narod – hrvatski – i njegovu slobodu. Dok svjetski izvođači poput Sinatre, Springsteena, McCartneyja, Rolling Stonesa, pa i Queen ili Madonna, broje svoju globalnu fan bazu u milijunima, Thompson je sa samo četiri milijuna Hrvata uspio ono što oni nisu – okupiti publiku koja obara rekorde.

I to da nikome ne podilazi. Samo s pjesmom. Samo s emocijom. Samo s narodom.

A što se svjetskih fenomenologa, sociologa, glazbenih i političkih kritičara tiče, koji se čude kako to da je Thompson sa svojom glazbom svjetski rekorder po broju prodanih ulaznica za jedan koncert, koji u svemu traže razlog njegovog uspjeha osim u onom najvažnijem - u glazbi, nameće se samo jedan logičan odgovor - Samo rijetki znaju istinski otpjevati ono što narod osjeća.

I baš zato, Marko Perković Thompson više nije samo najpopularniji hrvatski glazbenik – on je sada i globalni rekorder.