Čini se kako dio političke ljevice u Hrvatskoj, ponajprije oni iz SDP-a koji su u presudnim trenucima napuštali sabornicu kada se odlučivalo o hrvatskoj samostalnosti, ni danas nije svjestan da je njihovo vrijeme i njihov politički svjetonazor odavno iza nas. U savezništvu s ekstremno lijevom platformom Možemo! pokušavaju oživjeti obrasce prošlih režima, od relativiziranja totalitarizma, veličanja simbola poput zvijezde petokrake, do zazivanja zabrana kulturnih i društvenih događanja za sve koji ne dijele njihove stavove.

U tom nastojanju ne prežu ni od iznošenja neistina, s ciljem revitalizacije ideološki konstruirane prošlosti i sustavnog negiranja povijesne činjenice da je moderna, demokratska Republika Hrvatska nastala obranom u Domovinskom ratu, na žrtvi i krvi hrvatskih branitelja. Za njih je i dalje prihvatljiva tvrdnja kako je Hrvatska „nastala na antifašizmu“, kao da posljednjih 35 godina hrvatske državnosti ne postoji, kao da su demokratski izbori, višestranačje, Domovinski rat i međunarodno priznanje tek nevažna fusnota povijesti. Naravno, hrvatske postrojbe iz Domovinskog rata i njihove pripadnike koj nisu njima skloni nazivaju ustašama i fašistima, ljudima u crnom, točno onako kako to rade veliko-srpski mediji skloni njihovom vođi Vučiću.

A povijest je jasna.

Prije 35 godina, 21. prosinca 1990., zastupnici prvog saziva Hrvatskog sabora donijeli su prvi Ustav Republike Hrvatske, povijesni dokument koji je trasirao put hrvatskoj samostalnosti i neovisnosti. Budući da je donesen uoči Božića, u hrvatskoj je povijesti ostao zapamćen kao Božićni Ustav.

„Ne može biti nikakve dvojbe da donošenje Ustava ima značajke iznimnoga povijesnoga čina, i to iz dva razloga“, istaknuo je prilikom njegova proglašenja prvi hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman, koji je još u ljeto iste godine iznio ključne smjernice za izradu novog Ustava.

Tuđman je jasno naglasio kako taj Ustav označava konačan raskid s komunističkim, tzv. socijalističko-samoupravnim jednostranačkim sustavom te predstavlja temelj izgradnje pune nacionalne i državne suverenosti Republike Hrvatske.

„Konačnu prosudbu o pravom značenju ovoga čina moći će donijeti tek budući naraštaji, u ozračju daljnjih povijesnih zbivanja“, rekao je Tuđman 22. prosinca 1990. na svečanosti proglašenja Ustava, dan nakon što ga je Sabor donio na skupnoj sjednici sva tri tadašnja vijeća.

Nažalost, čini se da neki ni danas nisu spremni prihvatiti tu povijesnu istinu. No vrijeme ide dalje, a činjenice ostaju, neovisno o pokušajima njihova prešućivanja ili ideološkog prekrajanja.