Na audijenciji 21. veljače 2026. papa Lav XIV. primio je 350 sudionika Projekta Policoro, inicijative koju je 1995. pokrenula Talijanska biskupska konferencija s ciljem borbe protiv nezaposlenosti mladih.

Obraćajući se okupljenima, Papa je zahvalio svima koji su „iscijelili rane mladih ostavljenih na margini“ te naglasio da nijedna mlada osoba ne smije biti ostavljena „u rezervi“, nego joj treba pružiti potporu u ostvarenju snova i izgradnji boljega svijeta.

Crkva koja mladima daje priliku

Projekt je započeo na jugu Italije, a potom se proširio na cijelu zemlju. Kroz tri desetljeća pomogao je brojnim mladima u pokretanju poduzeća i zadruga, poticao je društveni i politički angažman te jasno rekao „ne“ korupciji, iskorištavanju i mafiji. Oduzeta dobra pretvarana su u društvene projekte, a škole i župe postale su mjesta odgoja za pravednost, mir i opće dobro.

Papa je Projekt nazvao „lijepim licem Italije koja se ne predaje“, istaknuvši da je riječ o plodu pastoralne kreativnosti i želje da mladi postanu protagonisti budućnosti.

Četiri uporišta za budućnost

Sudionicima je Papa ponudio četiri smjernice za nastavak djelovanja:

1. Evanđelje – kao snagu koja mijenja živote.
2. Socijalni nauk Crkve – kao kompas za razumijevanje društva i promicanje dostojanstva osobe, solidarnosti i mira.
3. Zajedništvo – njegovanje mreža zajednica koje omogućuju da društvo procvjeta.
4. Primjer svetaca i svjedoka – poput Franjo Asiški, Ivan Bosco, Pino Puglisi i Tonino Bello, čije je društveno zauzimanje ostavilo dubok trag.

U vremenu demografske zime i depopulacije Papa je poručio da nitko ne smije biti zanemaren ni napušten. Na kraju je potaknuo mlade da nastave sanjati, graditi mostove s vršnjacima u Europi i svijetu te ostanu Crkva u službi društva,  poput kvasca koji preobražava tijesto.