Hrvati koji žive u Peruu i ove će godine proslaviti Uskrs na tradicionalan način, okupljanjem u hrvatskoj udruzi “Dubrovnik” u glavnom gradu Limi. Subotnje popodne bit će posvećeno bojanju pisanica, zajedničkom ručku, tucanju jaja i dječjem natječaju za najljepše oslikano jaje – sve s ciljem očuvanja bogate hrvatske uskrsne tradicije daleko od domovine.

“Dođite sudjelovati u jednom drugačijem popodnevu, punom smijeha, kreativnosti i tradicije”, poručuju iz udruge Dubrovnik, koja okuplja Hrvate i njihove potomke u Peruu.

Događaj je posebno usmjeren i na najmlađe – djeca do deset godina imat će priliku sudjelovati u natjecanju za najljepše obojano jaje, a organizirane su i druge igre i aktivnosti za njih. “Svako obojano jaje bit će mali simbol ljubavi, brižnosti i povezanosti s našim hrvatskim korijenima”, poručili su organizatori.

Udruga Dubrovnik tradicionalno okuplja hrvatsku zajednicu u Peruu, a Uskrs je jedan od najvažnijih trenutaka zajedničkog slavlja. “Hrvatska udruga Dubrovnik je tvoj drugi dom”, poruka je koja nosi snažan osjećaj zajedništva i identiteta.
Stoljećima duga povezanost Hrvata i Perua

Prema podacima Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Hrvatske, u Peruu živi oko 6.000 Hrvata i njihovih potomaka, no istraživanje hrvatske počasne konzulice Ane Maríje Kuljevan sugerira da ih je znatno više.

Povijest hrvatske prisutnosti u Peruu seže u daleku 1573. godinu, kada je dubrovački vlastelin Basilije Basiljević stigao u ovu južnoameričku zemlju, privučen legendom o El Doradu. U Cuscu, staroj prijestolnici Inka, Basiljević i hrvatski mornari sudjelovali su u gradnji crkve svetog Vlaha, a kasnije su im se pridružile i druge obitelji iz dubrovačkog kraja, poput Divočića i Škrabonja.

Masovniji dolasci Hrvata zabilježeni su u drugoj polovici 19. i početkom 20. stoljeća, posebice u vrijeme procvata izvoza guana i razvoja rudarstva. Hrvatski doseljenici tada su pronašli posao i dom u planinskim područjima poput Cerro de Pasca, gdje su postali važna strana zajednica.

Nakon Drugog svjetskog rata, Peru je postao dom i političkim emigrantima iz Hrvatske, njih oko tisuću, koji su stigli 1948. godine iz raznih krajeva domovine.

Danas, njihovi potomci s ponosom nastavljaju njegovati kulturnu baštinu, prenoseći je na nove generacije kroz ovakva okupljanja i proslave.