Vodstvo i članovi Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata okupili su se 6. svibnja u sjedištu u Zagrebu kako bi podsjetili javnost da je prošlo 25 godina od početka progona vojvođanskih Hrvata iz njihova zavičaja. Tom je prigodom upaljeno i 25 svijeća u znak sjećanja na brojne tragične sudbine koja je ih pogodila, a među kojima je i 25 ubijenih i nestalih za koje do danas nitko nije odgovarao. Datum 6. svibnja nije odabran slučajno - riječ je o obljetnici događaja u Hrtkovcima iz 1992. godine kada je održan miting na kojem su pročitana imena 17 Hrvata kojima je poručeno da se sele ili da biraju draže dijete.

Premda je protjerivanje vojvođanskih Hrvata započelo još 1991. u Novom Slankamenu, ovaj događaj u Hrtkovcima, u kojem je sudjelovao i Vojislav Šešelj, u javnosti je prepoznat kao najočigledniji primjer protjerivanja vojvođanskih Hrvata. Nažalost, Hrtkovci su tako postali simbol protjerivanja Hrvata iz Srijema i općenito Vojvodine, u kojima je samo u 19 dana, od 10. do 29. lipnja 1992. prognano oko 600 hrtkovačkih obitelji koji sada žive diljem Hrvatske i svijeta.

Hrvati su protjerivani i iz brojnih drugih vojvođanskih mjesta. Tako je promijenjena demografska struktura prvenstveno Srijema koji se najviše našao na udaru, a od izbjeglih Hrvata nitko se nije vratio u rodni kraj.

Ovaj masovni egzodus vojvođanskih Hrvata potvrdila je i službena statistika podatkom da je broj pripadnika hrvatske manjine između dva posljednja popisa stanovništva u Srbiji pao za 18 posto, što je natprosječni pad za ukupnu manjinsku populaciju. Rezultati su još porazniji kada se analizira zadnjih pedeset godina.

Osim vodstva i članstva Zajednice ovom su događaju prisustvovali i njihovi prijatelji iz Društva vojvođanskih i podunavskih Hrvata na čelu s predsjednikom Antunom Vujevićem te dr. sc. Ante Nazor iz Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskoga rata i dr. sc. Ana Holjevac Tuković, voditeljica Odjela za znanstveno istraživanje Domovinskoga rata s kojima je bilo govora i o budućoj suradnji u cilju boljeg upoznavanja javnosti s tragičnom sudbinom vojvođanskih Hrvata o kojoj se i danas nakon toliko godina šuti.