Još jedan korizmeni susret Hrvatskog nadzemlja održan je u srijedu 9. travnja u Velikoj dvorani nadbiskupskog sjemeništa u Splitu. Gost predavač bio je fra Mario Berišić, društvenim mrežama vrlo dobro poznat i omiljen u Rijeci gdje je trenutno na službi. Svoje predavanje započeo je definicijom ljubomore. Ljubomora se vrlo često miješa sa zavišću. Ljubomora je osjećaj u kojem posjeduješ nešto, a bojiš se da to ne izgubiš. Nastojiš kontrolirati ljude oko sebe i situacije samo kako ne bi izgubio osobu ili nešto materijalno što posjeduješ. Ne mogu biti ljubomoran na nešto što nemam. Kad imamo ljubomoru, često imamo strah koji može biti posljedica našeg djetinjstva. Ako smo u ranom djetinjstvu bili odbacivani i odgurivani, ako se umjesto mene netko drugi postavio na moju poziciju, to je mogući uzročnik ljubomore – ističe fra Mario jednoga od uzročnika ljubomore. Ljubomoru ne možemo definirati kao grijeh drugih. Za sve što se u životu događa postoji razlog kojega mi ljudi tek kasnije shvaćamo. Ljubomora odnosa je jedna od najvažnijih ljubomora. Strah u kojem ja živim me guši i strahujem u odnosu da bi mi mogao netko oteti osobu koju ja imam. Kad na poslu shvatim da je moj kolega bolji od mene, stvaram sebi strah da će on zauzeti moje radno mjesto. Bog nam je dao zdrav razum. Osoba do koje je meni stalo i koja je „moja“ postaje potencijalni mamac za druge osobe, a meni to stvara strah i bojim se da će mi ju netko preoteti i da ću ju izgubiti. Trebamo raditi na kvaliteti odnosa, na sebi, graditi sebe, svoju karizmu, svoju osobnost. Ljubomora nije nešto što nas sprječava u odnosu nego nešto što nas potiče na rast i rad na sebi – istaknuo je gost predavač koji je publici predstavio svoj primjer: „Kad čujem fra Antu Vučkovića, oduševi me. Možda će biti poželjniji od mene. Svi smo mi ljudi i borimo se s mislima, s napastima. Napast je tu da ti zamagli ono što ti imaš i posjeduješ, što je meni Bog dao. Kad tako gledamo, možemo razmišljati o prispodobi o talentima. Kako je moguće da netko ima 10 talenata, a ja jedan. Ali taj što ima deset, nema ono što ja imam, nema ono jedno što ja imam. U tom smislu gledaš osobu: moja prisutnost, iako je manja, možda će njega ispuniti onim što on nema i obrnuto.

Kajin i Abel, na početku Svetoga pisma imaju narušen bratski odnos: Kajin ne može podnijeti kako Bog gleda na Abelovu žrtvu. Bog ne gleda na moju žrtvu, gleda na Abelovu – razmišlja Kajin. Nije Bog gledao na to što je Abel bio stočar, a Kajin poljodjelac. Janjetina je bolja od kapulice – našalio se fra Mario – Abel je dao prvi. Nije kalkulirao, nije znao hoće li doći drugo nego je dao sve što je imao. Kajin isto prinosi žrtvu, ali Bog gleda na stav srca: kako se odnosiš prema Bogu i s Bogom. Pođimo od sebe: gledamo li bolje na prijatelja koji daje sve od sebe ili gledamo na onoga koji daje tek toliko – upitao je gost predavač punu dvoranu pozorne publike. Ljubomora kao osjećaj, kao nešto što mogu osjetiti unutar sebe, prvobitno nije nešto loše. Ljubomora može biti prilika za rast. Patološka ljubomora prelazi u kontrolu osobe, ona ne daje mira. Ti u svakom vidiš prijetnju. Izvor ljubomore je nesigurnost u samog sebe i nevjera prema drugome. Stalno tražiš tuđe potvrde kako bi se osjećao sigurno. Jedan od najboljih načina da se ljubomora iskorijeni je da radimo na sebi, a to najbolje radimo kad dođemo ispred Gospodina koji je umro za nas na križu. Ispred svoga najboljega prijatelja koji ti nikad ne sudi, koji uvijek rado prašta i čeka te raširenih ruku, brani te kao preljubnicu iz nedjeljnog evanđelja – ispred njega je najbolje raditi na sebi. Fra Mario je u svojem predavanju naveo i sredstva za promjenu: lectio divina, krunica, klanjanje, sveta misa. Jedini recept i jedina anestezija je da ti osjetiš pogled na sebi: „Svrni svoj pogled na nas, zagvoornice naša.“ Krunica je zaziv Gospi da svrne svoj pogled na tebe. Imaš i nebeskog Oca i nebesku Majku. „Zna vaš otac sve o vama, i prije nego ga zaištete će vam dati, ali morate mu vjerovati.“ Najveći lijek je ljubav. Kad si ti doista uronjen u ljubav, onda nemaš potrebe provjeravati ljubav. Ljubomora uvjetuje: ako me voliš, onda si spremna ili spreman na ovo. Karakteristika ljubavi je bezuvjetnost i davanje.

Treba uvijek oprostiti ljubomoru, ali ne se zadržavati. U braku ulazimo u posvećenje sebe kao osobe, ali ako ste u vezi i momak je ljubomoran na curu, možeš iskomunicirati da ti to smeta. Bez obrambenoga mehanizma i bijesa, nego se potrudi što blaže i smirenije to reći. Nastoj sačuvati Krista u sebi. Trudi se prepoznavati u osobi dobre karakteristike koje je Bog dao toj osobi za izgradnju ovoga svijeta. Nemoj dovoditi u pitanje svoj odnos s Gospodinom time što si ljubomoran na nekoga. Ako ti Bog zatvori jedna vrata, ne brini se, otvorit će ti druga – istaknuo je predavač. Imaj povjerenja u svoga Boga. „Pokaži mi križeve osobe na koju sam ljubomoran, a onda mi daj te križeve. Daj mi da gledam kompletnu sliku o osobi. Kakva je ta osoba, što u svome srcu nosi, kako se ponaša.“ – savjetovao je fra Mario punu dvoranu.

Konflikti i svađe nastaju zato što se međusobno ne čujemo i ne slušamo. U svađi odaberi slušati s pozornošću. Nemoj imati na pameti ono što si ti pripremio da mu istreseš u facu. Ono što on govori ne znači da je istina. Pažljivo i iskrena srca slušaj ono što ti tvoj sugovornik govori i dobro protresi riječi kroz sito i rešeto razmišljajući: „Je li ovo istina? Dobro, ovo je istina, ovo nije. Ovo nije zlato, ovo je blato.“ Nastoj uspostaviti komunikaciju, nemoj da svađa i razgovor završi smrću. Nemojte riječima ubijati jedni druge. 

U Knjizi izlaska vidimo primjer Božje ljubomore. Razlika između Božje i ljudske ljubomore je u tome što Božja ljubomora želi moje spasenje: ne zbog sebe nego zbog mene jer će meni biti dobro. Moja ljubomora nije za spasenje moga brata nego za moje spasenje. Bog se bori da me spasi, da me izbavi. Bog zna koliko mi ljudi ljubimo lažne bogove i sebe upropaštavamo. Bog to ne želi, nije mu do smrti grešnikove nego da se obrati i da živi.

Padre Pio imao je karakter zapaljivosti koju je koristio u ispovijedaonici. Isprašio bi grešnika koji bi došao sa znatiželjom ili koji bi banalizirao grijeha, ali nakon toga se svi vraćaju u suzama. Padre Pio je imao dar da je koristio takav postupak da bi se ta osoba rasvijestila. To je ta slika kojom bismo trebali težiti kad smo ljubomorni. Željeti dobro drugome, a ne sebi. Mi smo Crkva i mi smo mistično tijelo Isusa Krista. Mi smo jedno tijelo zajedno sa svakom osobom bilo gdje na svijetu. Krist nije vidljiv i ljudi to često vjernicima spočitavaju. „Po ovome će svi znati da ste moji: budete li imali ljubavi za druge kao što sam je ja za vas imao.“ – parafrazirao je fra Mario riječi Isusa Krista. Vaša zajednica može biti najkarizmatičnija, može liječiti i ozdravljati, ali ako je zajednica zatvorena za druge, ako je ljubomorna i slično, onda se moramo zapitati ljubimo li Isusa Krista. 

Sveta ljubomora jedna je vrsta ljubomore. Ako ti vidiš da netko u odnosu sa Gospodinom jako dobro napreduje i vidiš da je jako dobar u tome, prije svega, nemoj idealizirat nikoga i nemoj se uspoređivat s nekim. Nitko drugi ne može proći putem kojim ti prolaziš. Kako kaže fra Marin Karačić u svojoj pjesmi: „Nitko za mene ne može moj križ nositi.“ Usporedba u duhovnosti je dobra ako te potiče da ti rasteš i sazrijevaš. Budite oprezni: ako te dovodi u stanje očaja, možeš uletjeti u vrstu ljubomore koja može uništit odnos u potpunosti. 

Mogu li se radovati zbog toga što nekome ide bolje od mene? Naravno, uistinu mogu biti sretan zbog toga. Jer to tvoje što ti imaš bolje, tebi je bolje, ali s druge strane, prisopodba o talentima, on možda nema ono što ti imaš. Krist je tebi dao nešto posebno čime ćeš obogatiti svijet. Zašto bi uopće ulazio u sferu ljubomore ako je netko bolji od tebe. Na kraju ćeš dana opet doći u svoju sobu i bit ćeš jedan na jedan s Gospodinom. Tada nema aplauza, moraš se nositi s teškoćom samoće. Takve stvari ti mogu probuditi svijest da ljubomora ni u jednom segmentu nije dobra.

Ako mi je do nečega stalo, borim se za to i ne dozvoljavam ljubomori da me nadvlada. U ljubavnoj vezi ne idem za tim da mi mora dokazati da mu je stalo. Ljubomora je ta koja te mori i guši – ljubav te nikad ne mori. Ako te ljubav mori, onda to nije ljubav. Nemoj to pripisivat ljubavlju. To je više strah i ego da ne izgubiš nešto ili nekoga, ali to svejedno ne pokazuje da te netko voli ili da nekoga voliš. Moguće da je to strah da te osoba ne izgubi. Fra Mario je u razgovoru s voditeljem istaknuo i emotivnu manipulaciju. Treba razlučivati uvjetovanje psihički nestabilne osobe, ali definitivno postaviti limite i pokazati da si ti spreman ili spremna izgubit taj odnos ako te guši. Svoj stav ne treba pokazivati na način da ti osobu s kojom si u vezi činiš ljubomornom nego da si slobodan ili slobodna otići jer nije išlo. 

Muškarci su razvili seksualnu ljubomoru. Žene su puno sposobnije oprostiti prevaru, dok muškarac nije. Žene su ljubomorne na emocionalnoj razini: zašto on više vremena provodi s njom. Žena je sigurna da je njeno dijete, muškarac nije, uvijek se pita čije je dijete. Iz te faze možeš shvatiti zašto je muškarac na seksualnoj razini ljubomoran. On nije spoosban uočit i potvrdit da je dijete njegovo. Kod žene je emocionalna razina: zašto nema više vremena, zašto je njoj nešto rekao, a meni nije itd. Žena je prije, u podsvijesti, uvijek bila ta koja je bila ovisna o muškarcu, sve što je bilo vezano za muža išlo je ženi i muž je skrbio o ženi. Stvorila se emocionalna fraktura gdje je žena imala potrebu zaštititi svoj dom, sigurnost i stabilnost. To su fenomenološke dokazane činjenice. 

Božja ljubomora je kad te Bog svim silama želi spasiti – ne gleda svoje dobro nego dobro drugoga, dobro čovjeka – On će učiniti sve situacije da te spasi, pružit će ti i slamku da te spasi. Božja je ljubomora slika: Gospodine, sjeti me se kad dođeš u svoje kraljevstvo – slamka spasa – još danas ćeš biti sa mnom u raju. Kod nas ljudi ljubomora ide k tome da uništi drugu osobu. Moramo se trudit ljudima nuditi i biti slamke spasa. To znači da je osoba razvaljena od grijeha, uništena, a tisuću si je puta upozorio i ona dođe i traži te pomoć, a ti kažeš baš me briga. U tom trenu si ti možda bio zadnja slamka spasa. Nisi joj možda mogao pomoć, ali si ju mogao uputiti na nekoga tko joj može pomoć – savjetuje fra Mario kako treba reagirati i ljubiti ljubavlju kojom Krist ljubi nas, kako treba pomoći svojim bližnjima i ne okrećati leđa jedni drugima.

Isus se daje svima. Najveći talent koji sam dobio je Isus Krist i to mi nitko ne može oteti. Umro je zbog mene i prolio krv i želi da to znam i da u to vjerujem. Nekome daje više jer zna na kojim će pozicijama biti. On unaprijed vidi koja je danas-sutra tvoja uloga u svijetu. Ti se buniš na osobu, a tko zna gdje ga Bog želi. Nemoj biti ljubomoran. Nikad ljubomora nije dobra. Nervoza je simptom grijeha koji stoji ispod: grijeh ljubomore. Grešni smo i pale naravi pa je puno lakše biti ljubomoran i raditi gluposti i griješiti nego biti ponosan i vrijedan. Puno je teže napraviti nešto dobro nego zlo. Svet si onog trena kad si u prisutnosti Boga, kad stojiš pred njegovim licem. Ako vidite nešto dobro u meni, to je milost Božja. Ako vidite zlo, to je moja glupost – kroz šalu je istaknuo fra Mario jednu od bitnih poruka na susretu.

Bit vjere je da upoznaš Boga koji te stvorio da ga upoznaš i da se jednom za svagda sjediniš s njim. Duhovna nezrelost se rađa upravo u tome što nisam svjestan da me Bog ljubi. Ljubav ostaje za vječnost. Na kraju susreta fra Mario je uputio poruku mladima: „Bog te gleda, Bog te vidi, a ti si otvoren i otvorena za Božji pogled. Dozvoli da te njegov pogled na tebe preobražava. Ne tvoj pogled na njega. Bog te gleda po Božjoj riječi: evanđelje ti je sve reklo kako te Bog gleda.“ 

Nakon susreta održan je i prigodni domjenak. Organizaciju susreta te dramske i voditeljske uratke potpisuje Hrvatsko nadzemlje koje će svoj sljedeći susret održati treću srijedu mjeseca svibnja na istom mjestu i u isto vrijeme: 21. svibnja u 20:30 sati u Velikoj dvorani Nadbiskupskog sjemeništa. Svibanjska tema biti će karizmatici i/ili fanatici, a gost predavač biti će Matija Ricov.