Kako saznajemo, Marko Perković Thompson punopravni je član Hrvatskog društva skladatelja (HDS), udruge koja okuplja gotovo cjelokupnu domaću glazbenu scenu, ima razvijene web-stranice, društvene mreže i redovito se javno oglašava kada procijeni da treba stati u obranu svojih članova. No upravo u slučaju jednog od najpoznatijih, najizvođenijih i komercijalno najuspješnijih hrvatskih autora, HDS već godinama uporno šuti.

U posljednje vrijeme svjedočimo neviđenim napadima na Thompsona. Ne dolaze oni više samo od pojedinih političkih aktera, nego i s govornice Hrvatskog sabora, pa čak i iz redova cijelih parlamentarnih stranaka. Optužbe su uvijek iste: fašizam, ustašluk, revizionizam. Optužbe koje se ponavljaju toliko često da su postale mantra, iako su svjesno ili nesvjesno, lišene osnovne logike, zdravog razuma i činjenica.

Naime, Thompson je rođen 1966. godine. Fizički je nemoguće da bude ustaša, osim ako netko ozbiljno ne misli revidirati biologiju i povijest. Sporna pjesma, „Bojna Čavoglave“, nastala je u Domovinskom ratu, u kontekstu obrane zemlje, a ne u Drugom svjetskom ratu. O tome su se već izjasnili i hrvatski sudovi, koji su utvrdili zakonitost pjesme. Sve Thompsonove pjesme su legalne, registrirane i javno izvođene, uključujući i one koje HDS uredno štiti kad je riječ o autorskim pravima i naknadama.

Pa ipak, kada politički napadi eskaliraju, kada se Thompsonovo ime koristi kao poligon za šire ideološke obračune, HDS ostaje nijem. Niti jedno priopćenje. Niti jedan pokušaj da se zaštiti vlastiti član od javnog linča. I to je ono što bode oči.

Jer u brojnim drugim slučajevima HDS vrlo jasno i glasno staje iza svojih članova. Kada se protiv nekog autora vode negativne kampanje, kada se problematizira njihov rad, izričaj ili stav, tada se u medijima redovito pojavljuju izjave o slobodi umjetničkog izražavanja, autonomiji autora i neprihvatljivosti javnih hajki.

Zašto to u Thompsonovu slučaju izostaje?

Je li razlog politički? Je li HDS procijenio da je sigurnije šutjeti nego riskirati etiketu „krivog“ svjetonazora? Ulizuje li se netko nekome, i to na štetu vlastitog člana? Ili je Thompson, unatoč svemu, jednostavno prevelik i preotporan da bi mu „institucionalna zaštita“ uopće bila potrebna?

Zanimljivo je i to da isti oni koji danas Thompsona proglašavaju fašistom i ustašom, sve češće posežu za opasnom retorikom u kojoj se hrvatske ratne postrojbe etiketiraju istim terminima. Danas je meta HOS, sutra će to biti neka druga postrojba iz Domovinskog rata. To je obrazac koji neodoljivo podsjeća na modele koje smo već gledali u susjedstvu, i koji ne vodi ničemu dobrom.

Ironija je potpuna kad se zna da je Thompson izvođač koji je održao jedan od najvećih koncerata na svijetu po broju prodanih ulaznica i to bez institucionalne potpore, bez medijskog maženja, često i usprkos otvorenom neprijateljstvu. Napade podnosi jače i dugotrajnije nego većina političkih stranaka u Hrvatskoj.

Zato pitanje ostaje visjeti u zraku: zašto je Hrvatsko društvo skladatelja imuno na napade na Marka Perkovića Thompsona? I što ta tišina govori, ne o njemu, nego o HDS-u?