Uredništvo službenih stranica Josipa Šimunića objavilo je tekst koji razotkriva pozadinu priče o presudi Visokog prekršajnog suda koja je na Šimunićevu adresu stigla u vrlo zanimljivom trenutku nakon četiri mjeseca stajanja u nečijoj ladici. Dokaze za to da je tempiranje slanja presude politički montirano.

Objavu uredništva službenih stranica Josipa Šimunića prenosimo u cijelosti koju možete pročitati na našem portalu uz preslik presude na hrvatskom i engleskom jeziku.

Sve je izglednije da je odluka Visokog prekršajnog suda koji je prihvatio žalbu državnog odvjetništva vezanu uz kažnjavanje Josipa Šimunića zbog pozdrava “Za Dom spremni” upravo u ovo vrijeme – instruirana.
Znakovito, uoči obilježavanja komemoracije bleiburških žrtava kao i žrtava Križnog puta rasplamsala se priča oko kazne Josipu Šimuniću koja je spomenutom prihvaćenom žalbom povećana.
U prilog takvoj sumnji ide i činjenica da je ista presuda donesena već 27. siječnja 2016. godine.

Da je spomenuti sud zaigrao politički svima je jasno jer zašto bi presudu koja je od velikog zanimanja javnosti baš taj slučaj "ZA DOM SPREMNI" držao u ladici gotovo četiri mjeseca te je otpravio nekoliko dana uoči obilježavanja komemoracije bleiburških žrtava. Također, ako znamo ulogu Josipa Šimunića u HNS-u te kako uskoro počinje natjecanje EURO 2016, ne možemo se oteti dojmu da je objavljivanje presude politički tempirano, samo se pitamo u čiju korist - u korist Hrvatske zasigurno nije.

Šimunićeve sumnje kako je netko (sud, DORH...) dostavio medijima presudu i prije službene objave pokazale su se istinitima. Dokaz tomu jest da je jedan portal koji je dobio (na crno) presudu i prvi je objavio pogriješio te napisao VISOKI UPRAVNI SUD umjesto VISOKI PREKRŠAJNI SUD. Kada je DORH zaista objavio na svojim stranicama, oni su to ispravili, ali nisu ispravili svi ostali portali u Hrvatskoj koji su prepisali od njih i kojima i danas stoji VISOKI UPRAVNI SUD. Štoviše, takvi su portali i napisali "DORH JE TU VIJEST OBJAVIO NA SVOJOJ INTERNETSKOJ STRANICI", ali ipak nije i takvi portali to nisu mogli vidjeti na stranicama DORH-a jer u ovom slučaju na njihovim stranicama ne piše kao kod njih UPRAVNI, već piše VISOKI PREKRŠAJNI SUD što i jest.

Ni mi nismo mogli ne primijetiti da se sud svojski trudio suziti priču kako bi zaista ispalo ustaško djelo pa je napisao da je Šimunić pozdravio tri puta (ipak je uzviknuo četiri puta) te kako je dizao ruku u ustaški pozdrav (ipak je podigao lijevu ruku s majicom u ruci) pa nam nije jasno kako je mogao pozdraviti publiku ako je u desnoj držao mikrofon.

Također, ostaje razmišljanje, tj. pitanje hoćemo li u budućnosti pri slavlju naše reprezentacije kada postignu nekakav uspjeh smjeti podići ruku, veseliti se, koje riječi smijemo skandirati, a da istočne susjede ne podsjete na ustaše, a njihovu braću u Hrvatskoj ne potaknemo na tužbe.

Donosimo vam same detalje presude pa sami zaključite koliko ta presuda ima smisla te koliko je ona politička, a koliko pravna presuda po zakonima Republike Hrvatske.

→ PRESUDA VISOKOG PREKRŠAJNIG SUDA