Koliko god se Boris Jokić zaklinjao da se pri izradi projekta obrazovne reforme borio "za svakoga od nas" i da je "zajedno s nama osmišljavao bolji sustav odgoja i obrazovanja", činjenica je kako je krahu njegove karijere u tom projektu isključivo kumovao njegov - ego

Boris Jokić jučer je objavio ‘pismo’ kojim se definitivno oprostio od svojeg dvogodišnjeg rada na reformi obrazovanja. Mediji su taj njegov oproštajni esej ocijenili vrlo emotivnim i dirljivim. Činilo se kao da su i sami novinari, koji su objavili njegov ‘testament’, u suzama pisali izvještaje. Ako je suditi po prostoru koje je Jokićevo pismo dobilo u medijima, čovjek ima dojam da je Hrvatska izgubila Einsteina ili kakvog vizionara koji je upravo otkrio rješenje za sve probleme u Hrvatskoj i svijetu. Međutim, tko je pomnije pročitao Jokićev oproštajni ‘govor’, mogao je tu vidjeti hrpu jeftinih patetičnih fraza kojima je pisac pokušao zamaskirati neke činjenice i pojave. I nikakve glazbene numere Springsteena, koje je Jokić priložio svojoj internetskoj tužbalici, nisu mu u tome mogle pomoći.  

Naime, koliko god se Jokić zaklinjao da se pri izradi projekta obrazovne reforme borio "za svakoga od nas" i da je "zajedno s nama osmišljavao bolji sustav odgoja i obrazovanja", činjenica je kako je krahu njegove karijere u tom projektu isključivo kumovao njegov - ego.

Nitko nije bezgrešan pa ni Jokić

Nitko Jokiću, naime, nije osporavao rad,  nitko mu nije ni osporavao određene dobre ideje u projektu, ali isto tako Jokić nikako nije mogao shvatiti da nitko nije bezgrešan pa tako ni on. Mnogi su mu dobronamjernici pokušavali ukazati da je učinio neke greške i propuste u projektu jer je obrazovanje, kažu, htio sašiti po mjeri vlastitog ideološkog svjetonazora. I unatoč tome, nova vlast, koja je sada na odlasku, nudila mu je ostanak na čelu stručnog tima koji je provodio reformu, ali uz uvjet da se ‘ekipa’ proširi s dijelom stručnjaka koji će donijeti projektu neka poboljšanja. Za takvo što Jokić nije htio ni čuti.

Ego. Dakle, problem je u egu.

Ferić kao Jokićev veliki gaf

Kritike Jokićevog projekta išle su u dva, odnosno tri smjera. Prvo, dio hrvatske intelektualne konzervativne javnosti smatra kako je Jokićeva reforma obrazovanja bila uglavnom skup dobrih želja s previše općih mjesta u kojoj je izostao vrlo važan segment – plan provedbe koji se činio kao znanstvena fantastika s obzirom na uvjete koji vladaju u hrvatskom obrazovanju.

Druga kritika odnosila se, rekli smo, na ideološki dio cijele priče. Naime, koliko god tvrdili kako se obrazovanje mora deideologizirati, pri čemu mislimo, naravno, na društveno - humanističke predmete, činjenica je kako je to, ne samo nemoguće, nego i neprihvatljivo. Naime, čim ste učenika naučili kako je demokracija u osnovi jedan zdrav i dobar politički sustav, ušli ste u područje ideologije. Dakle, bez ideologije i vrijednosnog sustava nema dobrog dijela obrazovanja. Sad je samo pitanje o kakvom ideološkom usmjerenju je riječ. Konzervativna javnost, naime, smatra kako je Jokićeva vizija školstva vukla previše na lijevu stranu ideološkog spektra što im je neprihvatljivo. Primjerice, u Jokićevoj školskoj lektiri više nije bilo mjesta za giganta hrvatske književnosti Marka Marulića (sic!), ali je bilo za Zorana Ferića, barda suvremene hrvatske književne političke ljevice, i njegovo glavno djelo "Anđeo u ofsajdu" koje je je u nekim dijelovima izrazito vulgarno i neprimjereno učenicima. Samo uvrštenje te knjige u školsku lektiru bila je sramota sama po sebi i veliki Jokićev gaf.

Treća kritika odnosila se na činjenicu koju ni Jokić nije nikada osporio. Projekt mu je, naime, bio vrlo manjkav u tehničkim i prirodoslovnim predmetima. A to nije beznačajna greška u Hrvatskoj koja je preplavljena stručnjacima društveno-humanističkog smjera.  

Jokićev odlazak nije smak svijeta

Dakle, Jokić nije u pravu kad je jučer u suzama poručio  kako su "pažljivo planirali svaki proces, korak, riječ, odnos i pogled". To jednostavno nije točno. Gospodine Jokiću, nitko nije nezamjenjiv. I današnji dan svakako nije "težak dan" kako navodite. Danas je samo novi dan. Dan pred kojim stoje novi izazovi, zahtjevi i očekivanja. Dali ste svoj doprinos, nitko vam to ne  osporava, ali s vama i vašim odlaskom nije nastupio kraj svijeta.

>>Je li Jokić odista dobro rješenje za treći politički put u Hrvatskoj?