Andrej Plenković morat će biti pravi politički čarobnjak ako misli dobiti rujanske izbore. Ali pritom se ne bi smio služiti 'trikovima' koje je svojedobno osmislio Ivo Sanader, jer su nepovratno otjerali dobar dio tradicionalnih birača HDZ-a

Andrej Plenković zaigrao je priličnu hazardersku političku igru. Ima točno dva mjeseca uvjeriti birače HDZ-a, ali i ostatak Hrvatske kako je on 'novo lice' HDZ-a i kako će HDZ pod njegovim vodstvom postati, kako on to voli reći, sveokupljajuća politička snaga koja će donijeti i HDZ-u i Hrvatskoj preporod. Što je to toliko nedostajalo 'prošlom' HDZ-u da Plenković mora napraviti potpuni facelifting stranke? Ruku na srce, u čemu je to Karamarkov HDZ, odnosno Domoljubna koalicija, bila manje 'sveokupljajuća' od novog Plenkovićevog HDZ-a? U Karamarkovom HDZ-u i Domoljubnoj koaliciji bilo je objektivno mjesta za svakoga. Od centrista Plenkovića, Ivane Maletić, Davora Ive Stiera, Zdravka Marića do onih politički konzervativnijih Milijana Brkića, Zlatka Hasanbegovića i drugih. Bilo je u toj koaliciji mjesta i za pravaše, ali i za jedan umjereni HSS Branka Hrga i Marijane Petir. Ako je neka politička platforma bila sveokupljajuća, onda je to sigurno bila Domoljubna koalicija.

Zato se na političkom horizontu ne vidi prostor u kojem bi Plenković objektivno mogao dodatno proširiti HDZ-ovu bazu osim možda sa strankom Milana Bandića kojeg na izvanrednim parlamentarnim izborima vodi samo jedna misao - kako spriječiti povratak Zorana Milanovića na vlast kako bi se zaustavili ili barem usporili sudski procesi koji se vode protiv njega. HSS je, vidimo, otpao i prešao u suprotni politički tabor. Most kao neki novi koalicijski partner teško dolazi u obzir zbog povijesti političkih odnosa s HDZ-om u proteklih sedam mjeseci. U razgovoru s nekim čelnicima Mosta, shvatili smo koliko su ljuti, bolje reći, bijesni na HDZ što je srušio Oreškovićevu vladu. Teško je očekivati novi koalicijski savez HDZ-a i Mosta ma koliko Plenković ponavljao kako je bio protiv Oreškovićevog opoziva.  

Ipak, Domoljubna koalicija, i unatoč svojoj 'sveukupnosti', bila je zapravo propali politički projekt. Jednostavno podbacila je na izborima 2015. godine. Nije osvojila dovoljno glasova da sama utemelji vlast, nego je morala u savez s nestabilnim Mostom, neartikuliranom političkom grupom, koja ujutro ima jedan stav, navečer drugi, a ima nemale političke apetite.

HDZ-ov blok podupire samo trećina Hrvatske

Međutim, ne treba za neuspjeh Domoljubne koalicije na izborima 2015. optuživati Karamarka i tadašnji smjer HDZ-a kojeg se Plenković danas odriče. Naime, izbori 2015. pokazali su realnu političku sliku i raspodjelu u društvu. Jer koliko god se među hrvatskom političkom konzervativnom i državotvornom javnošću, čijem svjetonazoru pripada i ovaj portal, mogu čuti mišljenja kako ta opcija čini većinu u hrvatskom društvu, to naprosto nije točno. Onog trenutka kada hrvatska politička desnica shvati da ona čini najviše trećinu hrvatskog biračkog tijela, nastupit će otriježnjenje i racionalniji pogled na politiku. A onda će se povlačiti i racionalniji politički potezi. Čak i na povijesnim izborima u travnju i svibnju 1990. HDZ je odnio 40-ak posto glasova (42 posto), a SKH – SDP ni tada nije bio potučen do nogu. Osvojio je 26 posto glasova (sic!), a  Koalicija narodnog sporazuma 15 posto. Dakle, (jugo)komunisti su i te slavne 1990. osvojili skoro trećinu glasova!  

HDZ nikada više nije polučio tako snažan rezultat na parlamentarnim izborima. Izbori 2015. pokazali su da je 60-ak saborskih mjesta HDZ-ovoj konzervativnoj koaliciji maksimum koji ta opcija danas može osvojiti. Raspodjela je jasna: trećina Hrvata je za desnicu, trećina za ljevicu, a ona treća trećina su baštinici postmodernističkog društva za koju ne postoje ideali, ni desni, ni lijevi, ni ateistički, ni kršćanski. Riječ je o politički posve nezainteresiranoj i inertnoj skupini društva koju čine nezadovoljnici, koje je objektivno teško zadovoljiti, i koji su razočarani u svaku politiku. Drugu skupinu tog postmodernističkog društva čine pak oni koji su zadovoljni svojim životima i koji žive u nekom svom vlastitom svijetu u kojem ne postoji politika. Riječ je, dakle, o Nezadovoljnicima i Nezainteresiranima.

Iskrenost kao najjače političko 'oružje'

Tu je Plenkovićeva šansa. Tu Plenković može pridobiti dio glasova ako bude bio politički mudar i pametan. A to znači pridobiti nove glasove Nezadovoljnika i Nezainteresiranih, a ne izgubiti glasove Zainteresiranih na što je jučer u Dubrovniku upozorio i Zlatko Hasanbegović kada je iznio stav da HDZ ne bi smio prekinuti savez s pravašima.

"Nema razloga da HSP AS ne bude uz HDZ. Riječ je o stranci koja je odano surađivala u Domoljubnoj koaliciji i ne vidim razloga, posebice zbog te jedne pravaške dimenzije, da HSP AS ne ostane u jednoj vrsti političkog saveza s HDZ-om. Ta stranka donijela je korist HDZ-u, ona pokriva nama blisko biračko tijelo i HDZ se u svojoj politici mora usmjeravati prema svojim biračima i ne dopustiti da politiku stranke kreiraju bilo mediji, bilo politički lobiji koji ni na jedan način nisu povezani s HDZ-om", poručio je Hasanbegović.

Upravo će se ovdje vidjeti Plenkovićevo političko umijeće. Međutim, malo je vremena. U dva mjeseca teško će biti voditi bitku na dvije strane – onu za glasove centrista, nezadovoljnih i nezainteresiranih i onu za glasove desnice kojoj HDZ-ovo biračko tijelo objektivno pripada.

U svakom slučaju, Plenković će morati biti pravi politički čarobnjak, ali pritom se ne bi smio služiti 'trikovima' koje je svojedobno osmislio Ivo Sanader, a koji su nepovratno otjerali dobar dio tradicionalnih birača HDZ-a.