Osječanin Stjepan Ursa, elitno trenirani policajac i bivši pripadnik interventne jedinice, nedavno je bio zadužen za sigurnost Barcelonine nogometne zvijezde Laminea Yamala i njegove djevojke Nicci Nicole tijekom njihova posjeta Hrvatskoj. Iako bi takav angažman za većinu bio povod za profesionalno priznanje, u hrvatskim medijima ponovno su se otvorile stare priče – i to na način koji izaziva opravdano negodovanje.

Incident koji je ostao u kolektivnom sjećanju

Ursinu policijsku karijeru obilježio je incident iz 2015. godine tijekom prosvjeda branitelja na Markovu trgu. Tijekom napetih trenutaka, Ursa je ušao u crkvu sv. Marka i – kako pokazuju tadašnje snimke i fotografije – rukama uhvatio jednog od branitelja za vrat, započevši fizički sukob koji je završio obostranim davljenjem.

Taj prizor ostao je zapamćen kao jedan od najdramatičnijih trenutaka prosvjeda branitelja, ali ono što danas izaziva dodatnu pozornost jest način na koji mediji prikazuju događaj.

Izvrtanje činjenica i medijska slika

U naslovima koji su se ovih dana pojavili u hrvatskim medijima, incident je opisan kao da su branitelji davili policajca, premda objavljene fotografije jasno pokazuju da je upravo Ursa bio taj koji je prvi primijenio silu.
Naslovi poput “Gorostas koji je čuvao svjetsku megazvijezdu u Hrvatskoj – branitelji su ga davili na Markovu trgu” izazvali su oštre reakcije javnosti i brojna pitanja o odgovornosti novinara i granici između izvještavanja i manipulacije.

Posebno je zbunjujuće što su isti mediji koji objavljuju autentične fotografije sukoba – na kojima se jasno vidi što se dogodilo – u tekstu događaj prikazali potpuno suprotno, kao da se čitatelji neće zamarati provjerom onoga što im se servira.

Povjerenje koje se teško vraća

Takvo izvještavanje ponovno otvara staru temu – koliko još vjerujemo medijima? Dio javnosti smatra da su vremena u kojima se moglo bez posljedica oblikovati percepciju javnosti prošla, jer su građani danas informiraniji i sposobni sami prepoznati iskrivljene narative.

Stjepan Ursa, s druge strane, nastavio je svoj profesionalni put izvan policije, gradi karijeru u sektoru privatne sigurnosti, aktivan je u sportu i motivaciji te se predstavlja kao primjer discipline i snage. Ipak, epizoda s Markova trga ostaje podsjetnik da istina – pogotovo ona dokumentirana – ne bi smjela biti stvar interpretacije. Ostaje nejasno i zbunjujuće, zbog čega većina medija u Hrvatskoj prečesto prenose polu istine ili kao što se pokazalo u više slučajeva neistine, a i skoro uvijek protiv branitelja iz Domovinskog rata? Jeli stvar u vlasničkoj strukturi pojedinih medija, ideologiji i svjetonazoru novinara ili u nečem trećem, teško je shvatiti, ali to već postaje fenomen s kojom netrpeljivošću pišu ne bi li oblatili one koji su krvarili za Hrvatsku i omogućili tim istim novinarima kako bi u slobodi i bez straha mogli raditi svoj posao.