Nevjerojatan paradoks hrvatske politike: USKOK-ov optuženik domaćin državnom vrhu
Teško je pronaći presedan u novijoj hrvatskoj političkoj praksi koji bi zornije pokazao razinu političkog paradoksa od događaja održanog na pravoslavni Badnjak u Zagrebu. Na tradicionalnom domjenku u organizaciji Srpskog narodnog vijeća (SNV) okupio se sam vrh hrvatske politike i to u režiji čovjeka koji je u isto vrijeme optuženik USKOK-a.
Domaćin događaja bio je Boris Milošević, predsjednik SNV-a i saborski zastupnik, koji se nalazi među optuženicima u aferi „Po babi i stričevima“. Unatoč ozbiljnim optužbama, Milošević je ugostio ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, ministra pravosuđa Damira Habijana, ministricu kulture Ninu Obuljen Koržinek, kao i glavnog državnog odvjetnika Ivana Turudića. Jedino je izostao predsjednik Vlade Andrej Plenković, no to nije umanjilo političku težinu skupa.
Posebnu kontroverzu izaziva činjenica da je Milošević tom prilikom održao govor u kojem je hrvatske branitelje i sve koji nose crnu odjeću nazvao ustašama. Upravo takva retorika, izrečena s pozicije optuženika i pred najvišim državnim dužnosnicima, dodatno je pojačala dojam političke apsurdnosti.
USKOK Miloševića tereti da je sudjelovao u dodjeljivanju nepovratnih sredstava pripadnicima nacionalnih manjina bez jasno utvrđenih kriterija. Iako u vrijeme spornih radnji nije bio član izvršne vlasti, već saborski zastupnik, kasnije je obnašao dužnost potpredsjednika Vlade. Na toj se funkciji zadržao i nakon što su optužbe postale javne, no s vremenom je, zbog istrage, bio prisiljen napustiti Vladinu poziciju.
Nakon odlaska iz Banskih dvora, Milošević je aktivirao svoj saborski mandat, dok je njegovo mjesto potpredsjednika Vlade preuzela Anja Šimpraga, dotadašnja zamjenica šibensko-kninskog župana i potpredsjednica SDSS-a.
Cijeli slučaj otvara ozbiljna pitanja o političkim kriterijima, odgovornosti i porukama koje se šalju javnosti. Dok se u sudskim postupcima tek treba utvrditi krivnja, činjenica da se USKOK-ov optuženik pojavljuje kao domaćin državnom vrhu i pritom drži zapaljive govore, za mnoge je dokaz da je granica između političke moći i političke odgovornosti u Hrvatskoj opasno zamagljena.
