Izjava Žarka Puhovskog kako je „institucija koju Thompson najviše ugrožava u ovom trenutku Katolička crkva“ izazvala je zgražanje u javnosti. Puhovski je, u svom prepoznatljivom stilu, ponovno ponudio široku interpretaciju koja prelazi okvire njegove stručnosti i otvara prostor za nove podjele u društvu.

Valja podsjetiti da je Puhovski i ranije bio figura snažnih kontroverzi. Kao svjedok protiv Hrvata pred Haškim sudom njegovi su iskazi u nekim predmetima bili redovito osporavani od strane obrana optuženih, koje su dovodile u pitanje njegovu nepristranost i točnost. Zbog toga dio javnosti i danas njegove istupe promatra kroz prizmu tih događaja, a doživljava ga se i kao drukera protiv svoje države koji sve zna, a u stvari ništa ne zna.

Nije tajna da je Puhovski godinama gradio javni profil kroz kritiziranje Katoličke crkve, hrvatske državne politike i simbola identiteta koji su mnogima važni. U tom kontekstu posebno se ističe njegova opsesivna potreba da komentira i napada Marka Perkovića Thompsona. Često se stječe dojam da je Thompson stalno prisutan u Puhovskijevoj retorici, gotovo kao neizbježna tema bez obzira na sadržaj rasprave.
Upravo zato mnogi smatraju da je riječ o čovjeku čiji je javni angažman već dugo sveden na kritiziranje svega što mu simbolički predstavlja hrvatsku tradiciju, vjeru ili nacionalni identitet.

Marko Perković Thompson, neovisno o osobnim preferencijama, dio je hrvatskog kulturnog prostora više od tri desetljeća. Njegova popularnost ne može se interpretirati kao „prijetnja Crkvi“, jer je riječ o glazbeniku, a ne o duhovnom autoritetu.
Vjernici svoju vjeru ne žive samo kroz Thompsonove koncerte, nego kroz sakramente i zajednicu i tu prostora za zamjenu uloga jednostavno nema. Druga stvar je što jugo ljevičari pokazuju strah od siline mase mladih ljudi, vjernika, koji dolaze na Thompsonove koncerte.

Puhovski se često javlja kao komentator gotovo svake društvene teme, od politike do kulture. Njegove interpretacije često su obojene osobnim ideološkim pristupom, pa tako i ova o Thompsonu.
Teza da jedan glazbenik „preuzima funkciju Crkve“ više govori o pretjerivanju, pokušaju senzacionalizma i željom za vidljivosti nego o stvarnoj analizi društvenog fenomena.

Crkva u Hrvatskoj ima duboko ukorijenjenu ulogu i široku zajednicu vjernika. Ona ne ovisi o popularnosti izvođača, niti je njezino poslanje zamjenjivo javnim figurama.
Thompson i Crkva nisu nikakve suprotnosti, već dio različitih sfera života koje Puhovskijeve teze umjetno pokušavaju suprotstaviti.

Umjesto stvaranja novih nepotrebnih podjela, nužno je voditi razgovor o vjeri, identitetu i kulturi argumentirano.
Puhovskijeve teze o Thompsonu kao „prijetnji Crkvi“ nemaju uporište u stvarnosti, a njegov stalni negativan fokus na simbole hrvatskog identiteta samo dodatno udaljava njegovu analizu od objektivnosti kao i nepovjerenje javnosti u medije koji mu daju prostor.