I dok Hrvatska svjedoči kako joj pred očima propada najveći politički eksperiment od hrvatske samostalnosti, naravno govorimo ovdje o tom tzv. Trećem putu, u medijima se već spekulira o formiranju neke nove treće političke opcije. U tom smislu spominje se relativno nova politička stranka "Pametno" koja je nastala iz građanske Inicijative "Za pametne ljude i pametan grad" osnovane za lokalne izbore u Splitu 2013. godine. U svom programu  ta stranka ističe kako znanost i obrazovanje moraju postati temelji hrvatskog društva.

"Mi smo ozbiljna i vjerodostojna opcija kojoj je važan program i dugoročno planiranje, a ne populizam i jeftina obećanja"  - poručila je za CroPortal predsjednica stranke "Pametno" Marijana Puljak. Spekulira se kako bi se toj stranci mogao pridružiti i dr. Boris Jokić, znanstvenik s Instituta za društvena istraživanja, koji  je donedavno vodio Ekspertnu radnu skupinu za provođenje kurikularne reforme. Puljak smo pitali za potvrdu te informacije:

"S gospodinom Jokićem, kao i s nizom drugih stručnjaka, razgovaramo o tome kako našu zemlju izvesti na put prema boljoj Hrvatskoj. Ne razgovaramo nužno o njihovom priključivanju stranci, ali vjerujemo da se stvari mogu promijeniti globalno samo snažnim djelovanjem kroz jednu ozbiljnu političku opciju s jasnom idejom o tome kakvu državu želimo i transparentnom organizacijom" – odgovorila nam je predsjednica stranke "Pametno".

Jokićeva kontroverzna obrazovna reforma

Podsjetimo, iako je nedavni prosvjed na središnjem zagrebačkom trgu pokazao kako Jokić ima potporu dijela hrvatske javnosti kad je u pitanju njegova vizija hrvatskog obrazovanja, drugi dio javnosti, a prije svega tu govorimo o konzervativnoj javnosti, nije bio previše oduševljen Jokićevim rezultatima i prijedlozima. Kritike su išle u dva smjera.

Prvo, dio hrvatske intelektualne konzervativne javnosti smatra kako je Jokićeva reforma obrazovanja uglavnom skup dobrih želja s previše općih mjesta u kojoj je izostao vrlo važan segment – plan provedbe koji se čini kao znanstvena fantastika s obzirom na uvjete koji vladaju u hrvatskom obrazovanju. Druga kritika odnosila se, uvjetno rečeno, na ideološki dio cijele priče. Naime, koliko god tvrdili kako se obrazovanje mora deideologizirati, pri čemu mislimo, naravno, na društveno - humanističke predmete, činjenica je kako je to, ne samo nemoguće, nego i neprihvatljivo. Naime, čim učenika (na)učite kako je demokracija u osnovi jedan zdrav i dobar politički sustav, ušli ste u područe ideologije. Dakle, bez ideologije i vrijednosnog sustava nema dobrog dijela obrazovanja. Konzervativna javnost, naime, smatra kako Jokićeva vizija školstva vuče previše, uvjetno rečeno, na lijevu stranu političkog spektra što im je neprihvatljivo. Primjerice, u Jokićevoj školskoj lektiri više nema mjesta za giganta hrvatske književnosti Marka Marulića, ali ima za Zorana Ferića, barda suvremene hrvatske književne političke ljevice, i njegovo glavno djelo "Anđeo u ofsajdu" za koje javnost smatra kako je u nekim dijelovima izrazito vulgarno i neprimjereno učenicima.  

S druge strane, Jokić je suvislo odgovorio kritičarima kako su imali prilike uputiti sve zamjerke na vrijeme, ali to nisu činili sve do trenutka kada je ministar obrazovanja Predrag Šustar privremeno stopirao reformu dok se ne obave neke prijeko potrebne dorade.

Može li Jokić voditi državu?

Postavlja se pitanje na temelju čega bi Jokić danas mogao predstavljati neki treći politički put? Koje su njegove reference u tom smislu osim što je neprijeporno obrazovan, talentiran u svojoj struci i što se razumije u pitanja obrazovanja?

Naime, iz sadašnje krize se podosta toga moglo naučiti. Ideja o tzv. Trećem putu je, izgleda, bio tek puki san. Treća opcija, kao politička ideja, nije besmislena, ako se radi o kompaktnoj i dobro uhodanoj političkoj stranci sa snažnim kadrovima, razumljivom i dobrom vizijom i ne manje važno, određenim političkim iskustvom! Treća opcija, koju u Hrvatskoj simbolizira Most, nema niti jednu od ovih kvaliteta. Riječ je o nabrzinu  priučenim političarima bez vizije, bez identiteta koji nisu čak, vidimo, imuni ni na afere i korupciju. Dakle, bez dobro artikuliranog Trećeg puta, nema smisla ni glasovati u tom smjeru...

Je li onda Jokić dobar izbor za treću političku opciju bez obzira kojem političkom ideološkom spektru pripadao s obzirom da je politika puno više od skupa dobrih namjera i formalne naobrazbe?