Hrvatski politički pragmatizam kao siguran put u pakao
I.K.
Kažu kako se na ovim prostorima rat ponavlja svakih 40, 50 godina. Prošli smo prvu polovicu vremena tog zlokobnog otkucavajućeg pješčanog sata. Hoće li i našu djecu dočekati neki novi rat jer već 15 godina vodimo politiku trulog pragmatizma?
U Hrvatskoj enciklopediji pragmatizam se objašnjava kao smjer kojem je osnovno mjerilo nekoga načela sadržano u njegovoj praktičnoj vrijednosti što je ovdje istoznačnica za korisnost. Dakle, pragmatizam je u načelu jedna pozitivna vrijednost jer teži općoj koristi i korisnosti.
Sasvim suprotno ovoj definiciji, u hrvatskoj političkoj stvarnosti politički pragmatizam postao je mjerilo jedne nekarakterne i zapravo bezidejne politike koja ne drži do načela i kojoj je jedino mjerilo korist - kakva takva. Ili bolje reći - bilo kakva. Priča o hrvatskom političkom pragmatizmu priča je o privremenoj i kratkoročnoj koristi.
Bezbroj je primjera unazad 15, 16 godina tog našeg trulog pragmatizma koji je probleme gurao pod tepih u ime nekih viših ciljeva. U našem slučaju, radilo se o ulasku u Europsku uniju, zajednicu zemalja za koju smo mislili da u njoj teče med i mlijeko.
Sve smo bili podredili tom cilju. Šutnuli smo Domovinski rat u blato, šutnuli smo i njegove nositelje u blato, šutnuli smo i prvog predsjednika, kad je trebalo, u blato. Dozvolili smo da se opet razbudi velikosrpski nacionalizam u Hrvatskoj, koji je doduše u nešto light verziji jer sada više nemaju tenkove JNA iza sebe, ali je semantički pa onda valjda i mentalno vrlo sličan Miloševićevoj matrici s kraja 80-ih. Dovoljno je pogledati peticije koje se posljednjih dana pišu protiv akcije Oluje, dovoljno je pogledati nedavna zbivanja u Srbu i čuti pjesme o "drugu Titu", dovoljno je vidjeti da se zabranjuju Thompsonovi koncerti u nekim dijelovima Hrvatske u kojima inače sasvim slobodno nastupaju Bajaga, Balašević ili Lepa Brena. I u Hrvatskom saboru mogu se povremeno čuti izjave pojedinaca za koje smo mislili da su stvar ružne prošlosti.
Je li Tuđman bio truli politički pragmatičar i kompromiser?
Postavimo pitanje, jesmo li se političkim pragmatizmom i kompromiserstvom vodili 1990. godine? Jesu li se Tuđman i cijela ta slavna politička generacija vodili golim pragmatizmom kada su krajem 80-ih krenuli u vrlo neizvjestan i težak proces hrvatskog državnog osamostaljenja? Što bi tada bio pragmatizam iz današnjeg hrvatskog konteksta? Pragmatizam na suvremeni hrvatski način značio bi tada biti "kuco" i pristati na Miloševićevu tezu da se Jugoslavija može "raspustiti", ali samo ako se sve republike s time slože i donesu zajedničku odluku o tome.
Pragmatizam bi u tom trenutku značio - složiti se s Miloševićem i pognuti glavu jer imao je cijelu vojnu mašineriju JNA iza sebe.
Pragmatičar bi tada rekao: "zar je i jedan ljudski život vrijedan ostvarenja sna o hrvatskoj državi?" Tako bi 1990. razmišljao politički pragmatičar. A bilo ih je u tada, ruku na srce, koji su tako razmišljali. I još danas tako razmišljaju poput jednog poznatog političkog analitičara koji u tome ne vidi ništa sporno.
Ali ta slavna generacija hrvatskih političara iz 1990., koju Hrvatska dugo neće imati, držala je i do načela i na kraju do dostojanstva hrvatskog naroda. Jer pitanje je bilo karaktera oduprijeti se velikosrpskoj politici i izabrati teži put pa makar to značilo i rat. Ta je Generacija pokazala što znači imati petlje u teškim povijesnim vremenima. Nažalost, Generacija je uglavnom pomrla, a ono što već 15, 16 godina imamo, uglavnom su političari manje dorasli vremenu u kojem žive i koji u svemu gledaju privremenu korist. I hvale se kako su oni pragmatičari!
I zato smo 2016. i imali Srb i televizijske izvještaje o Srbima mještanima koji ponavljaju iste one rečenice koje su govorili Jovan Rašković i Mile Martić 1990. godine. Zato danas i imamo peticije protiv Domovinskog rata i novinare koji branitelje, koji sasvim legitimno organiziraju prosvjede, nazivaju "meštrima štakorskog ceremonijala".
Kažu kako se na ovim prostorima rat ponavlja svakih 40, 50 godina. Prošli smo prvu polovicu vremena tog zlokobnog otkucavajućeg pješčanog sata. Hoće li i našu djecu dočekati neki novi rat jer već 15 godina vodimo politiku trulog pragmatizma?
>>Srbi u Srbu puni riječi hvale za Pupovca i Mesića: 'S Hrvatima života nema!' (VIDEO)
>>Nitko nije toliko upropastio ideju hrvatsko-srpskog suživota u Hrvatskoj kao Mesić i Pupovac