Ako postoji politička pojava kojoj bi se trebala posvetiti ozbiljna znanstvena literatura, onda je to Dalija Orešković, političarka bez glasača, ali s viškom decibela. Dok njezin stranački rezultat stane na jednu stranicu bilježnice za prvi razred, njezina proizvodnja anti-Thompson sadržaja traži barem tri tvrdoukoričene monografije.

Od koncerta na Hipodromu do danas Dalija je napisala toliko napada na Thompsona da se već razmatra da Ministarstvo kulture uvede novu kategoriju potpora: „Poticaji za autore dnevnih anti-Thompson romana“.

Mediji, umjesto da ju pošalju u rubriku „astro prognoza i gljivarenje“, objavljuju svaku njezinu rečenicu kao da se javila kancelarka nekog svemira paralelne demokracije. A ne političarka koja bi na izborima bila sretna da dobije glas od vlastite kućne biljke, pod uvjetom da je biljka politički aktivna.

Saborska drama: "Moje ime je Dalija i ja sam ovisna o spominjanju Thompsona"

Saborska govornica trebala bi biti mjesto ozbiljne rasprave. Ali čim Dalija zakorači naprijed, mikrofon počne vibrirati jer zna što ga čeka, poglavlje 816. njezine beskrajne sage „Thompson, čovjek koji me ne želi ni primijetiti“.

Porezi, demografija, zdravstvo? Ma kakvi, Dalija ima samo jednu temu, jednu bol, jednu sudbinu, a to je THOMPSON.

Nije jasno plače li jer ga ne može pobijediti ili jer joj ne uzvraća političku pažnju koju mu uporno gura pod nos kao curica zaljubljena u dečka koji sjedi u trećoj klupi i sluša drugačiju glazbu.

Kako cijela ova epska opera izgleda s druge strane?

Thompson: i to je cijela priča, čovjek o njoj ne govori, ne komentira je, ne spominje, ne reagira ni na razini „tko je ona?“.

To je ignoriranje na razini vrhunske umjetnosti.
To može samo netko tko ima karijeru punih dvorana, a ne punog inboxa poruka od jedne političarke s jednim dnevnim ciljem: „Kako danas napasti Thompsona?“

Je li ovo politički sukob ili jednosmjerna strast?

Internet se već sprda da je Dalija na rubu objave novog političkog programa: „Zašto Thompson nije odgovorio - Dalijina perspektiva demokracije“

Neki čak kažu da se Dalija nije politički razočarala u Thompsona, nego emotivno.
Jer tko bi normalan ustrajno pisao svaki dan o istoj osobi koja ga uporno ne primjećuje?

Pa to čak ni turske sapunice ne bi izdržale bez promjene scenarija.

Najveći problem Daliji nije Thompsonova glazba, nije njegov koncert, nisu njegovi fanovi, najveći problem joj je njegova tišina.

Ta tišina koja je boli više od rezultata na izborima.
Ta tišina zbog koje svaki dan mora napisati novi tekst samo da bi pokušala izazvati reakciju koja nikako da dođe.

I zato je najpošteniji naslov za cijelu priču:

„Dalija i Thompson - romansa u kojoj samo jedan sudjeluje, a drugi nema pojma da se snima serija.“