Bez postizanja pravednosti Hrvatska nikad neće postati Švicarska
I.K.
Tražimo od Hrvatske čudo, a nakon pobjede u ratu za nezavisnost nismo ostvarili ono najvažnije - pravednost. Pravednost je zapravo najvažniji kotač svakog uspješnog društva o čemu je još govorio Aristotel u svom kapitalnom djelu Politika
Kad se Njemačka ujedinila 3. listopada 1990. godine i kad su zapadni Nijemci dobili prve 'snimke' stanja u bivšem DDR-u shvatili su kako će trebati cijeli niz desetljeća da istočni dio zemlje politički i ekonomski dosegne zapadnu Njemačku. Zato su i donijeli zakon o tzv. Paktu solidarnosti koji je na snazi do 2019. godine. Dakle, Nijemci su početkom 90-ih izračunali kako će istoku države trebati najmanje 30 godina da dosegne stupanj razvoja zapadnog dijela zemlje!
Osim što su zapadni Nijemci krenuli u sveobuhvatni proces ekonomskog preporoda istoka zemlje, tamo su proveli i političku lustraciju i tako se riješili jednog golemoga balasta bez kojeg nije bio moguć ni ekonomski razvoj istočnog dijela. Dakle, Nijemci, koji su bili spremni uložiti stotine milijardi eura u svoj istok, znali su da će trebati najmanje tri desetljeća da istok postane kako tako ravnopravan zapadu. I nakon 26 godina prostor bivšeg DDR-a i dalje kaska za zapadnim dijelom Njemačke, premda je u njemački istok do sada uloženo 1,4 bilijuna eura.
U Hrvatskoj je rat zapravo završio mirnom reintegracijom hrvatskog Podunavlja u siječnju 1998. godine. O tada nije prošlo ni 20 godina, a od Hrvatske ultimativno tražimo Švicarsku premda je Hrvatska, osim ratom, ekonomski, moralno i duhovno opustošena i tijekom pola stoljeća komunizma. Tražimo od Hrvatske Švicarsku, i to ne sutra, ne ni danas, očekivali smo to još jučer.
Tražimo od Hrvatske čudo, a nakon pobjede u ratu za nezavisnost nismo ostvarili ono najvažnije - pravednost. Pravednost je zapravo najvažniji kotač svakog uspješnog društva o čemu je još govorio Aristotel u svom kapitalnom djelu Politika.
Ono što su shvatili Nijemci i nakon Drugog svjetskog rata, ali i 1989. kada su pokrenuli proces lustracije kadrova iz DDR-a, nije shvatila Hrvatska.
Bez postizanja pravednosti u hrvatskom društvu, a to prije svega znači simbolička lustracija svega onoga što je iz prošlog jugoslavensko-komunističkog društva i danas prisutno u hrvatskom društvu, uopće ni ne trebamo razmišljati o Hrvatskoj kao maloj Švicarskoj.
Kad to učinimo, onda tek počinje pravi posao jer moramo raščistiti i s novim devijacijama koje smo posebno 'razradili' u proteklih 25 godina, a koje nisu male. Tu nam je pak slijediti misli velikog hrvatskog intelektualca 20. stoljeća i prve žrtve Udbe dr. Ivana Protulipca koji je rješenje za većinu hrvatskih problema vidio u uzdizanju iznad plitke dnevne politike kojoj je Hrvatska uvijek toliko robovala:
"Baš zato bi i u životu teško stradali narodi koji bi sve očekivali od politike i sve svoje energije usredotočili samo na teren političkih borbi. Snažna i uspješna je politika samo onoga naroda koji imade u sebi izgrađene one primarne vrednote koje čovjeka čine vrjednijim, boljim, naprednijim i sposobnijim", rekao je Protulipac daleke 1938. i tako nam ostavio puno vremena za promišljanje u kojem pravcu kao zemlja i društvo trebamo ići.