Login to your account

Username *
Password *
Remember Me
 

Mladen Pavković: Dosta je sramne srpske politike!

Autor:  Kol 22, 2016

Ne, na ovo se više ne može šutjeti. „Ovakva Hrvatska je danas najveća sramota Europske unije“, izjavio je uz ostalo prvi potpredsjednik Vlade Srbije i ministar vanjskih poslova Ivica Dačić te javno upitao: „Dokle će EU tolerirati rehabilitaciju fašističke ustaške NDH i prijetnje Srbiji koje dolaze iz Hrvatske?“.To je najgora politička uvreda, neprimjeren rječnik jednog nazovi „diplomata“, ali i  krajnje drsko huškanje Srba protiv Hrvata, kao što je to bilo početkom 1990. godine. Srbi se nisu ni malo promijenili. Ni oni „tamo daleko“ ni ovi domaći.(Svaka čast iznimkama.). Nakon 25 godina od početka agresije na Republiku Hrvatsku ponovno su dobili krila, (navodno im je, da se malo našalimo, Rusija poslala dva borbena zrakoplova!), a naši se političari uglavnom prave da u svezi toga nisu ništa vidjeli ni čuli.

Srbi, zamislite, optužuju današnju Hrvatsku, da su iz njezinih redova klali i ubijali Srbe u koncentracijskim logorima, da hrvatski ministar vanjskih poslova Miro Kovač provocira, prijeti i iznosi neskrivenu mržnju prema srpskom premijeru Aleksandru Vučiću itd. i tome slično.

Optužuju nas da smo rehabilitirali gotovo sve ustaške zločince, da nismo sudili ni Ante Paveliću i da stoga nemamo moralno pravo prijetiti i postavljati bilo kakve uvjete Srbiji.

Za ovakvu srbijansku politiku, kakva nije bila od 1991., isključivo je kriva hrvatska politika, odnosno političari koji su došli na vlast nakon smrti dr. Franje Tuđmana. Ta politika među ostalim svih ovih godina dozvoljava i prelazi preko četničkih retorika prije svih jednog Milorada Pupovca, ali i Teršelič, Pusića, kao i nekih „jastrebova“ u SDP-u. Zbog čega nitko, ali nitko, nema snage reći – dosta je.

Ne može Srbija plašiti hrvatske branitelje s nekakvim uhićenjima. Kao što reče, častan i ugledan hrvatski branitelj Roko Mijić – mi vas se ne bojimo! Da je bio na vlasti dr. Franjo Tuđman nikada, ali nikada ne bi došlo u Beogradu do suđenja Veljku Mariću, niti bi Pupovac plesao srpska kola usred Zagreba!

Vjerujemo da ste primijetili da srpski državni vrh, čiji su predstavnici svi od reda, na ovaj ili onaj način, sudjelovali u agresiji na Republiku Hrvatsku, uopće ne spominju Domovinski rat, srpske koncentracijske logore, ubijanje i protjerivanje nevinih Hrvata, otuđivanje svih vrijednosti, ali ni plaćanje ratne odštete, kao da rata, odnosno agresije uopće i nije bilo.

Pupovac je u Hrvatskoj samo produžena ruka Dačiću, Vučiću, Šešelju, Nikoliću, Štrbcu…. I sve dok će Hrvati na parlamentarnim izborima glasati za SDP i slične stranke koje nisu željele Hrvatsku, bit će nam tako, a vjerojatno još i gore.

Tko osim pomozbog junaka, odnosno srpskih četnika u Hrvatskoj vidi da se rehabilitira fašistička ustaška NDH? Vjerojatno Mesić, Josipović i slični, čija je politika i dovela do ovoga što imamo danas. Ovakvog susjeda koji je najveća sramota u Europi, ali i u svijetu!

Da su Hrvati više cijenili hrvatske branitelje i stradalnike do ovoga sigurno ne bi došlo. Ali, kad Srbi vide da ni mi ne cijenimo svoje, onda su oni uzeli stvar u svoje ruke, pa uz pomoć domaćih izdajica, dezertera i pupovaca po nama nabacuju drvlje i kamenje, kao da im nije dosta što su u vrijeme rata dobili što su i zaslužili.

Na sve ove klevete i uvrede moraju se javno izjasniti i Udruge proistekle iz Domovinskoga rata. Sad valjda i general Đuro Dečak vidi da je s Milanovićem trebao drugačije razgovarati, a ne mu gurati vjetar u leđa, da i dalje vodi politiku kakvu vodi, a koja nas gura u propast.

A Srbi, ako žele razgovarati, onda krenimo od 1990. naovamo. Oni su sudjelovali u agresiji, a mi u obrani. O tome i te kako imamo jedni drugima što reći.

Međutim, njima više odgovara vraćanje u II. svjetski rat. Nu, i tamo su se pokazali sa svojim četničkim hordama, kao i nakon 1945. kad je većina njih i dalje sudjelovala u progonu i ubijanju Hrvata, u čemu su se posebno isticali KOS, Udba. JNA i slične zločinačke organizacije sa Srbima – na čelu!

Ali, kako bilo da bilo – Srbi, mi vas se ne bojimo!