Login to your account

Username *
Password *
Remember Me
 

U sjećanje na velikog hrvatskog orguljasa i skladatelja Anđelka Klobučara

Autor:  Eva KIRCHMAYER BILIĆ Kol 09, 2016

Otišao je k svojim zvukovima

U Zagrebu se dana 7. kolovoza 2016. u Vječnost preselio hrvatski orguljaš i skladatelj akademik i emeritus Anđelko Klobučar, niti mjesec dana nakon svoga 85. rođendana povodom kojega je Hrvatsko slovo tijekom tri srpanjska tjedna objavilo iznimno vrijedan i iscrpan tekst čembalista i orguljaša Pavla Mašića, napisan tim povodom i prvotno objavljen u lipanjskom broju časopisa za sakralnu glazbu Sveta Cecilija (1-2, 2016). 'Otišao je k svojim zvukovima', predivno je Klobučarev odlazak u Vječnost k Svevišnjemu opisala urednica Hrvatskoga slova gđa Mira Čurić.

Veliki Anđelko Klobučar u svojoj malenosti i samozatajnosti, skromnosti i poniznosti ostavio je neprocjenjiv trag u cjelokupnoj povijesti hrvatske glazbe, posebice dvadesetoga stoljeća. Orguljama, toj kraljici glazbala, posvetio je svoj glazbeni izričaj kao interpret glazbe svih stilskih razdoblja, ali i svoje vlastite, kao skladatelj i posebice kao izvrstan i nadahnut improvizator. U hrvatskome je čovjeku i narodu prisutan već desetljećima po brojnim, općeprihvaćenim i prelijepim liturgijskim i pučkim crkvenim napjevima koji se svakodnevno pjevaju u brojnim hrvatskim župama i crkvama na misnim slavljima i svečanostima.

Providonosno je i znakovito da je upravo mo. Klobučar orgulje, koje su u vrijeme njegovoga školovanja i ranih plodnih godina bile zabranjen instrument i koje mu na Muzičkoj akademiji nikada nije bilo omogućeno predavati, više nego itko drugi upravo njih uprisutnio u hrvatsku uljudbu, izvevši prvi mnoga i najzahtjevnija djela orguljske literature uopće, skladajući za njih (pa i pod pseudonimom!) najjedinstvenije stranice u hrvatskoj glazbi. Uz stranice i stranice notnih zapisa koje je za razne prigode, glazbenike i glazbala ishitrio, a koje nažalost nisu sve sačuvane, popisane i sistematizirane, posebno ističemo njegovu suradnju i doprinos u višedesetljetnom djelovanju Instituta za crkvenu glazbu pri Katoličko-bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, zatim u uredništvu časopisa za crkvenu glazbu Sveta Cecilija, te pri uređivanju, skladanju, sastavljanju, sakupljanju, prilagođavanju i  harmoniziranju napjeva za 'Novu crkvenu pjesmaricu' iz 1974. i 'Pjevajte Gospodu pjesmu novu' iz 1985. godine.

Svi kojima je bio pedagog, učitelj, prijatelj, poznanik, sugovornik ili suradnik pamte ga po susretljivosti, osmijehu, dobrohotnosti, smirenosti. Ono što riječima nije o sebi govorio, (a govorio je vrlo malo nikad se ni na što i ni na koga ne žaleći), duboko je i istinski izražavao glazbom, skladanjem, improvizacijom i dakako, orguljama, te vrhunskim osjećajem i umijećem korištenje orguljskih registara. Orgulje su najbolje i najljepše opisivale njega sâmoga, njegovu Vjeru i poniznost kojom je veličao Stvoritelja posvetivši Mu svoj genij, znanje, darove i talente, umnožene i uzvraćene Mu do neslućenih visina i razmjera, istovremeno obogativši i oblikovavši sve nas koji smo uz njega rasli i koje je odgajao kao čovjek, umjetnik i pedagog u umjetničkom i ljudskom pogledu i smislu.
Anđelko Klobučar imao je, i u svojim skladbama nama u baštinu ostavio, danas tako rijetki i potrebiti osjećaj-'senzus' za sveto i uzvišeno u glazbi i umjetnosti uopće.
Dr. fra Izak Špralja, franjevac trećoredac, dugogodišnji Klobučarov suradnik i prijatelj uvijek ga je nazivao 'Anđele'…

Dragi Maestro, u Raj poveli Vas Anđeli pred Lice Gospodnje kojega ste cijeloga života glazbom častili i veličali…

Eva KIRCHMAYER BILIĆ